Demencija je zajednički naziv za niz simptoma koji se javljaju kada mozak oslabi zbog bolesti. Posledice bolesti demencije mogu biti: otežano pamćenje, planiranje i otežano komuniciranje. Svi ljudi s vremena na vrijeme doživljavaju da im oslabi pamćenje, ili da im je teško znati kako se postaviti u nekoj situaciji. Medjutim pomenuti problemi u vezi sa bolesću demencije uticaće na samostalnost u svakodnevnom životu.
Najviše osoba sa demencijom postaje zaboravno, i teško im je sjetiti se imena, kao i voditi računa o dogovorima. Iako su ranije imali dobru sposobnost izražavanja, sada im je potrebna pomoć oko nalaženja riječi, a ako su ranije imali dobar osjećaj za prostor, sada im je potrebna pomoć oko orijentacije. U nekim slučajevima, bolesna osoba može promijeniti ličnost, nemati želju ili imati probleme u vezi da bude zajedno sa drugim osobama. Demencija često utiče i na sposobnost osobe da se sama snalazi u svakodnevnici, kao npr. da se bavi novčanim pitanjima, sprema hranu, nabavlja namirnice itd.
Alchajmerova bolest je najčešći uzrok demencije i prema većini istraživača čini više od polovine ovih oboljenja. Uzrok se uglavnom ne zna, ali postoje lekovi i mere koji mogu da ublaže tegobe bolesnika.
U tipičnim slučajevima Alchajmerova bolest počinje sa smetnjama pamćenja, teškoćama nalaženja reči ili izmenama raspoloženja. Posle najmanje šest meseci uočavaju se problemi za razliku od obične zaboravnosti koja se ne pogoršava.
Sa napredovanjem bolesti mogu da se razviju i drugi problemi:
Moždani udar je prestanak funkcionisanja određenih grupa moždanih ćelija koji nastaje usled nedostatka hranljivih materija i kiseonika. Nedostatak hranljivih materija se javlja kao posledica poremećaja krvotoka usled začepljenja krvnih sudova ili usled njihovog prskanja i izliva krvi u moždano tkivo ili moždane ovojnice.
Kako moždane ćelije ne poseduju rezerve hranljivih materija dolazi do njihovog propadanja što se klinički manifestuje ispadom onih funkcija za čije su izvršenje one odgovorne.
Ovo se manifestuje u vidu oduzetosti pojedinih delova tela, poremećajem govora, ispadom pojedinih vrsta osećaja, smetnjama u koordinaciji pokreta i hoda ili pak raznim psihičkim ispadima ili poremećajima svesti, a u skoro 33% slučajeva dolazi do smrtnog ishoda.
Po procentu smrtnosti moždani udar se nalazi na 3 mestu, odmah posle bolesti srca i svih formi karcinoma. Svake godine se registruje oko 20.000 novih bolesnika od svih formi moždanog udara. Posledice moždanog udara čine najveću i najtežu grupu invalidnosti.
Ove osobe su, u najvećoj meri, u direktnoj zavisnosti od okoline u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Ovo je utoliko važnije jer je činjenica da se ljudski vek produžuje, a dokazano je da se posle 55 godine života rizik za pojavu moždanog udara udvostručuje za svaku narednu deceniju života.
Međutim, moždani udar se javlja u sve mlađoj populaciji (po raznim statistikama 28% su mlađi od 65 godina). Iz navedenih podataka se i vidi značaj ranog uočavanja znakova moždanog udara, a sve u cilju smanjenja smrtnosti i sprečavanja pojave invaliditeta.