Anemija ili malokrvnost predstavlja najčešći zdravstveni problem kada govorimo o
poremećajima fizioloških funkcija krvi.
Procenjuje se da ona pogađa skoro trećinu svetske populacije, a u većem riziku su deca, žene i osobe sa hroničnim bolestima.
Anemija je stanje koje se javlja kada dođe do značajnog pada crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), i/ili njihovih glavnih gradivnih elemenata – hemoglobina, u krvi. Hemoglobin za sebe vezuje kiseonik i njegova uloga je da taj kiseonik putem krvotoka prenosi do svih tkiva i organa u telu, kako bi oni mogli normalno da funkcionišu.
Prema tome, ukoliko dođe do pada crvenih krvnih zrnaca ili hemoglobina ispod normalnih vrednosti, tkiva i organi neće biti nahranjeni i počeće da se javljaju različiti simptomi.
Nedostatak gvožđa predstavlja najčešći uzrok anemije, a taj nedostatak se uglavnom javlja usled gubitka krvi, koji može biti akutan ili hroničan. Gubitak krvi dovodi do toga da u se u krvotok povlači voda, kako bi vene bile pune, što naravno razređuje krv i vodi daljim posledicama.
Hronični gubitak krvi se odnosi na onaj koji traje duži period i često je povezan sa nekom hroničnom bolesti kao što su rak ili tumor– (carcinom)
Za proizvodnju svih krvnih zrnaca,a posebno crvenih krvnih zrnaca veoma su važni vitamini i to posebno vitamini B12 i B9 (poznat kao folna kiselina), kao i vitamin C. Ukoliko dođe do deficijencije ovih vitamina, dolazi do snižene produkcije eritrocita i do anemije.
Određene bolesti mogu remetiti funkciju produkcije crvenih krvnih zrnaca, što dalje vodi anemiji. Pod tim bolestima se uglavnom podrazumevaju upalni procesi i hronične bolesti, kao što su:
U zavisnosti od toga koja vrsta anemije je u pitanju, simptomi mogu biti delimično različiti. Ukoliko je uzrok neka hronična bolest, njeni simpromi mogu čak maskirati anemiju, a nekada može da se desi, opet zavisno od uzroka, da se upadljivi simptomi ne javljaju.
Ipak, većina anemija pokazuje sledeće simptome:
Lečenje anemije nije kraće od tri do šest meseci, u nekim slucajevima i duze ( kod onkoloskih pacijenata koji primaju hemoterapiju ili zracenje )a neophodno je da pacijent bude dosledan u primenjivanju terapije i ishrane, kako bi ishod bio pozitivan.
– brzoj i efikasnoj korekciji hemoglobina
– kod nedostatka gvožđa koji nastaje kao posledica nedovoljnog unosa hranom,
– smanjene resorpcije ili povećanog gubitka (kod žena tokom menstrualnog krvarenja,
– krvarenja kod hemoroidalne bolesti i sl.
– kod onkoloskih pacijenata prilikom primanje hemoterapije i zracenje (da bi mogli na
vreme da prime terapiju)
– pomaže fiziološke procese formiranja krvnih ćelija i hemoglobina
– Učestvuje u sintezi hemoglobina i prenosu kiseonika iz pluća u cijelo tijelo.
– jacanje imunog sistema